Standardna devijacija je kvadratni korijen varijance koju vraća funkcija VARA.
Primjer
Recimo da postavite temperaturni senzor u Cupertinu u Kaliforniji. Senzor bilježi najvišu i najnižu temperaturu za svaki dan u Fahrenheitovim stupnjevima. Podaci za prvih nekoliko srpanjskih dana prikazani su u sljedećoj tablici i služe kao uzorak populacije najviših i najnižih temperatura (imajte na umu da je ovo samo primjer; takav postupak vjerojatno ne bi bio statistički valjan). Petog srpnja senzor je zakazao te su podaci u tablici prikazani kao n/d ili nije dostupno.
A
B
C
1
Datum
Najviša
Najniža
2
1.7.2010.
58
3
2.7.2010.
84
61
4
3.7.2010.
82
59
5
4.7.2010.
78
55
6
5.7.2010.
n/d
7
6.7.2010.
81
57
8
7.7.2010.
93
67
=STDEVA(B2:B8) vraća približno 31,8067078879073, disperziju (standardna devijacija je mjera disperzije) uzorka najviših dnevnih temperatura koju je izmjerila funkcija STDEVA.
Ako imate velik podatkovni skup koji se ne može jednostavno provjeriti pogledom, ili želite da se automatski traže vrijednosti koje nedostaju, možete usporediti rezultate funkcije =STDEV(B2:B8), koja vraća približno 11.6218185610801, i funkcije STDEVA, koja vraća približno 31,8067078879073. Ako (kao u ovom slučaju) one nisu jednake, to znači da taj skup podataka sadrži tekst (poput "n/d"), odnosno jednu ili više Booleovih vrijednosti (TRUE ili FALSE).